Crtam – dakle, mislim i osećam

Crtanje je osnovna ljudska aktivnost koja se prirodno razvija kod deteta. Najraniji podaci govore o ovoj vrsti ljudske aktivnosti koja je ostavila tragove i simbole na stenama, u pećinama, posudama itd. Pre nego što dete nauči da piše, ono se igra crtajući. Crtanje može da služi kao snažno sredstvo za razvoj dečije percepcije, mišljenja i veština koje se poboljšavaju kroz vežbanje. Pogrešno je mišljenje da je crtanje poseban “dar” ili “talenat”. Istorijski podaci i ispitivanja psihologa ukazuju da je crtanje osnovna ljudska potreba izražavanja i komunikacije. Nažalost, deca danas sve manje koriste svoje prstiće, a tome uzrok može biti neograničeno korišćenje moderne tehnologije, otimači slobodnog vremena, kako za velike tako i za male. Deca zbog siromašnog iskustva u radu sa prstima imaju loš hvat olovke, a samim tim imaju loše organizovan crtež, kasnije i loš rukopis.

Crtež otkriva sve aspekte detetovog razvoja, kognitivni (saznajni), emocionalni i grafomotorni. Crtanje podrazumeva dobru grafomotoriku, koja je neophodna za lepo pisanje kasnije u školskom uzrastu. Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja slova i brojeva. Da bismo došli do pisanja moramo detetu pružiti mogućnost da crta linije i različite oblike, da istražuje papir, različite materijale i tehnike crtanja. Osnova grafomotorike je fina motorika – spretnost da se prstima rade precizne stvari uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. Pokreti šake vremenom postaju precizniji, sve do momenta kada dete može da uzme olovku i da je kontroliše ostavljajući prve tragove u obliku linija. Fina motorika je od suštinskog značaja za crtanje i pisanje što predstavlja dovoljan razlog da se obrati pažnja na razvijanje te veštine i kod kuće, mnogo pre polaska u školu.

Deca kroz crtanje u igri na zanimljiv način sa velikim uživanjem bez napora stimulišu razvoj važnih veština kao što su: fina motorika, pažnja, vizuelna percepcija, šema tela, koordinacija oko-ruka, prostorno planiranje na papiru, vizuelnu memoriju, estetske vrednosti i druge veštine. Crtanje može biti organizovano kao individualna aktivnost, rad u paru ili u grupi kada deca uče da budu u interakciji sa drugom decom ili odraslima.

Deca crtajući uče da se samoregulišu. Shvataju da ono što su pogrešili mogu i da poprave, da docrtaju ili pretvore u nešto drugo. Time shvataju da i ako nešto pogreše, postoji način da svojim radom to i poprave. Opet, postoje stvari koje i pored želje i volje nije moguće popraviti i potrebno je da nauče kako sa time da se nose.

Na početku dajte detetu voštane boje, debele flomastere, krede a kod manje spretne dece dobar izbor mogu biti komadići sunđera ili crtanje prstićima, tek kasnije im ponudite precizniji pribor za crtanje. Na osnovu spretnosti deteta birajte i pribor za crtanje.

Psihološki značaj crteža:

Pri kliničkom radu sa detetom crtež psiholozima služi kao dopuna uz druga psihodijagnostička sredstva, doprinosi boljem razumevanju detetove ličnosti.

Predškolska deca crtaju isključivo ono što osećaju, dok školska deca u crtežima prikazuju ono što vide. Škrabanje u crtanju neki psiholozi izjednačavaju sa brbljanjem u govoru.

Slobodno crtanje u mnogim slučajevima može da nas orijentiše u pogledu psihičkog razvoja deteta. Dete tada unosi ono što ga emocionalno najviše privlači ili odbija. Ono što ga privlači stavlja u prednji plan, crteže oboji svetlim bojama, a ono prema čemu oseća antipatiju obično nacrta maleno i tamnim bojama. Neka ispitivanja su pokazala da deca koja su nesigurna i plašljiva često svoje crteže uokviruju ili ih crtaju veoma male, u uglu papira. Ako crteži prikazuju borbu uvek pobeđuju oni za koje dete oseća simpatiju. Impulsivna i energična deca crtaju smelo. U mnogim dečijim crtežima pojavljuje se sunce. Neki autori misle da deca koja često crtaju sunce ne pokazuju emocionalne smetnje. Ono što dete pomoću reči ne može, ne zna ili ne sme da izrazi, to izražava u svom crtežu. Kada dete komentariše svoj crtež može se dobiti prilično veran uvid u njegovu ličnost. Svakako je pored ovoga, potrebno upoznati I dečiju životnu istoriju i dete posmatrati i u drugim situacijama.

Dete se u svojim crtežima izražava suptilnije nego bilo kojim drugim sredstvom izražavanja. Deca unose u crteže svoje emocije, misli i želje a to crtež čini jednim od najiskrenijih načina njihovog izražavanja. Crtanje dakle za dete nije umetnost, već način i sredstvo izražavanja.

Roditeljima i vaspitačima savetujemo da sve što dete nacrta treba da prihvate s pohvalom i oduševljenjem kao njegov uspeh. Negativno kritikovanje crteža, naročito kritikovanje što nije nacrtalo predmete onakve kako ih vidimo u stvarnosti, besmisleno je jer se dete pre vremena ne može prisiliti da realistički crta. Posledice kritikovanja odražavaju se u bojažljivosti i neodlučnosti pri likovnom izražavanju, a vrlo često i do otpora prema crtanju. Dete tada nesvesno uskratimo za bezbroj novih iskustava, trenutaka stvaranja i uživanja.

Dete ne sme da misli da ne ume da crta. Crtanje je stvar stava, a ne umeće. Ne postoji niko ko ne ume da crta, treba hvaliti svaki detetov crtež, bodriti ga i stimulisati da nastavi da crta, navodi koautor NTC sistema učenja i pisac Uroš Petrović.

Deca crtaju oči na vrhu glave a to je greška. Oči su na pola glave i tako treba i crtati, deca toga nisu svesna, treba im dati tu informaciju. Takođe važna informacija koju treba dati detetu jeste da telo na crtežu bude u pokretu u nekoj radnji, savetuje Uroš Petrović.

Decu moramo osnažiti i motivisati da crtaju, time im omogućavamo da razviju šaku i prste, tj. finu motoriku ruke, kreativnost u mišljenju i izražavanju.

Šaka ima veliku reprezentaciju u kori velikog mozga i samim aktiviranjem iste, gradi se bogata neuronska mreža u tom delu mozga.

Dete sa godinu dana drži celom šakom olovku ili bojicu i počinje da šara po papiru. U uzrastu od dve godine drži olovku palcem, kažiprstom i srednjim prstom i povlači vertikalne, horizontalne i kružne linije. Sa tri godine dete može da nacrta krug, oko četvrte godine kvadrat a sa pet godina trougao.

Svako dete koje dobro vidi i pravilno drži olovku može da nacrta sve što poželi.

Neki roditelji čuvaju dečije crteže i sa ponosom ih pokazuju rodbini i dive im se pokazujući kako su deca napredovala, a neki ih kriju, na žalost. Postoji nekoliko tipova roditelja: jedni stavljaju detetu olovku u ruku i pokušavaju da njihovom šakom vodeći detetovu nacrtaju ono što oni žele, drugi objašnjavaju kako neki predmeti treba da izgledaju, treći tip roditelja briše dečije crteže i popravlja na svoj način, a četvrti tip sklanja dete sa stolice i sedaju na njegovo mesto i crtaju umesto njega. Takvi roditelji crtaju deci i kasnije, u školi, pa čak i na fakultetu. Ni jedan od ovih pristupa nije dobar. Važno je da u crtanju dete samo sebe aktivira i putem pokušaja dođe do željenog crteža. Lepota crteža je baš u samom detetu i njegovom vlastitom iskazu.

Razvoj dečijeg crteža podeljen je u sledeće faze:

  1. Faza šaranja
    Deca šaraju, ostavljaju tragove za koje ne znaju šta znače. Nekada uopšte i ne gledaju gde im ruka šara. Ubrzo počinju da shvataju odnos između pokreta i tragova. Dete počinje da kontroliše šare menjanjem pokreta i ponavljanjem odgovarajućih linija, što kod deteta izaziva veliko zadovoljstvo. U ovom trenutku bitno je da roditelji obezbede odgovarajući materijal i da povremen ohrabruju i podstiču dete.
  2. Faza presimbolizma
    Oko treće godine dete počinje da kombinuje kružne linije sa drugim linijama i da predstavlja ljudsku figure. Ove ljudske figure imaju izgled “punoglavca”, krug iz koga idu dve crte tj. noge. Deca sa četiri i pet godina počinju da eksperimentišu i da na različite načine crtaju ljudsku figure.
  3. Faza simbolizma
    Deca sa pet ili šest godina crtaju ljudsku figuru koja ima jasno diferenciranu glavu, telo, vrat, noge, ruke i smeštena je u određenom prostoru. Kod naprednije dece se mogu javiti detalji poput odeće, prstiju stopala, nosa i trepavica. Deca ovog uzrasta u crtež unose i “osnovnu liniju“. Predmeti više ne leže svuda po papiru. Svesni su da postoji određeni odnos između predmeta i oni ih ređaju i postavljaju u prostoru.
  4. Faza realizma
    U ovoj fazi crteži obiluju detaljima i složenim proporcijama. Deca žele da postignu što veću realnost u crtanju predmeta koji ih okružuju. Sada su pretežno kritični prema crtačkim sposobnostima i vrlo često se desi da odustanu od crtanja. U ovom uzrastu od oko deset godina treba biti posebno obazriv i dati im podršku da nastave da crtaju.

Crtež kao sredstvo izražavanja ima višestruki značaj. Psiholozima daje informaciju o unutrašnjem stanju deteta, defektolozima govori o stanju fine motorike a deci daje mogućnost samovrednovanja i donosi veliku radost i sreću.

Piše: Anica Jezdić

Crteži: Vuk Jezdić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

4 comments on “Crtam – dakle, mislim i osećam”

  1. Sto ranije. Dijete pocinje mrljati s hranom, pijeskom itd. odnosno ostavljati trag. To je pocetak njegovog izrazavanja. Namocite mu vodne boje i dajte veliki papir neka mrlja s prsticima. S vremenom ce doci do flomastera, tempera, pastela itd. Pratite svoje dijete i znati cete kada mu koju tehniku ponuditi.

  2. Postovani, sta ako, bez obzira sto ja uvek kazem da joj je crtez odlican, moja cerka nije bas tupava pa da ne zna da je ja volim najvise….i da mi je svaka njena skrabotina prelepa. ima jako tesku i zahtevnu nastavnicu(5-6 pakovanja tempera godisnje), stalno nove tehnike, stalno insistiranje da nema ni mm nepokrivenog prostora, ne sme da se vidi olovka ispod itd..sad je krenula u 7.-mi vec ima par radova-2 puta decija igra( ali zahtevnije od imenateme), moj svet, 3D soma i zaboravih sta je poslednje….. Ne ume da crta ljude(ne umem ni ja), u to joj se jako zamera iako ja znam ljude koji su Dizajnersku upisali a isto nisu znali u osmom portret dacurade…. kako da joj pomognem, da li da gleda slike na netu pa korak po korak, jer je u njenoj skoli likovno nije predmet u kome se crtanje predstavlja kao u vasem tekstu, nego nastaje pakao ako neko dete i malo samo promasi temu. Ona najlepse crta kad crta za sebe. Da li da joj pomognem koliko mogu ili da je pustim, iako njihove nastavnica osim prakticnog rada trazi i teoriju i jako malo dece na kraju izvuce peticu sto po meni nije normalno, kao ni to da paket velikih tempera ne moze da potraje ni tromesecje jer je npr. bila tema tehnike crtanja pa ceo papir obojiti u crno pa podeliti na 12 kocki itd…. likovno ne da je postalo ozbiljno rezak predmet, nego smo se i mi roditelji bunili jer ime je gradivo ionako previse obimno da im samo fali jos i ovo da uce… i deca odn. i moje dete sve manje voli taj predmet i sve cesce trazi pomoc… da li da joj pomognem…?

Slične objave

cross linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram